Suha koža: uzroci, njega i kada posjetiti dermatologa

Gotovo svaka osoba bar jednom u životu kaže da ima suhu kožu. Zimi se to čuje češće, jer grijanje isušuje zrak, a hladnoća i vjetar napadaju kožnu barijeru izvana. No za mnoge nije sezonski problem. Suha, zategnuta i ljuskava koža prati ih cijele godine, ne reagira na kreme koje su probali i polako ali sigurno postaje izvor sve veće nelagode.

Medicinski naziv za suhu kožu je kseroza ili xerosis cutis, a oznaka za najtežu kroničnu formu jest asteatoza. Ono što je važno razumjeti odmah na početku jest da suha koža nije uvijek samo tip kože ili sezonska neugodnost. Ponekad je simptom nečeg dubljeg, a razlika između tih dviju situacija ne leži samo u intenzitetu tegoba, već i u tome što ih prati.

Prolazimo kroz sve razloge zbog kojih koža postaje suha, objašnjava što se zapravo događa u koži kada joj nedostaje vlage i lipida, nudi jasne smjernice o tome kada kreme i savjeti za njegu nisu dovoljni i što u toj situaciji učiniti, te daje pregled njege koja ima stvarnu evidencijsku bazu u dermatologiji.

Što se zapravo događa u suhoj koži?

Da bismo razumjeli zašto koža postaje suha, treba razumjeti kako funkcionira zdrava koža.

Vanjski sloj kože, koji se naziva stratum corneum ili rožnati sloj, nije mrtav oklop bez funkcije. To je složena struktura sačinjena od korneocita, zrelih kožnih stanica, i lipidne međustanične mreže koja ih okružuje i drži zajedno. Ta lipidna mreža sadrži tri ključne komponente: ceramide, koji čine oko 50 posto ukupnih lipida i imaju presudnu ulogu u zadržavanju vlage, kolesterol i slobodne masne kiseline.

Zajedno funkcioniraju kao vodootporni cementni sloj koji sprečava prekomjerni gubitak vode kroz kožu, proces koji se u dermatologiji naziva transepidermalni gubitak vode ili TEWL.

Kada je taj sustav narušen, bez obzira na razlog, koža gubi sposobnost zadržavanja vlage. Postaje hrapava, stiješnjena, ljuska se, a ponekad i svrbi jer slobodni živčani završeci koji prolaze kroz kožu postaju izloženiji nadražajima. U težim oblicima koža puca, posebno na rukama, nogama i petama, a te pukotine mogu postati ulaz za bakterije i uzrokovati sekundarne infekcije.

Razlozi koji uzrokuju suhu kožu

Uzroci suhe kože dijele se na vanjske, koji dolaze iz okoline, i unutarnje, koji dolaze iz samog organizma. U stvarnom životu oni se često prepliću i djeluju istovremeno.

Vanjski uzroci

Niska vlažnost zraka jedan je od najčešćih vanjskih okidača. Zimi, kada centralno grijanje isušuje zrak u zatvorenim prostorima, vlažnost može pasti na 10 do 20 posto, dok je koži potrebna vlažnost okoline od oko 40 do 60 posto da bi zadržala optimalnu hidriranost. Klimatizacija ljeti ima sličan učinak.

Česta ili preduga kupanja u vrućoj vodi otapaju prirodne lipide kožne barijere. Voda sama po sebi, osobito vruća, poremećuje strukturu međustaničnih lipida i privremeno povećava TEWL. Osobe koje svakodnevno dugo tuširaju ili kupaju u vrućoj vodi, posebno one s već osjetljivom kožom, ubrzavaju razaranje kožne barijere.

Agresivni deterdženti i sapuni, koji sadrže jake surfaktante alkalnog pH, direktno razaraju lipidni sloj kože. Isto vrijedi za alkohol u kozmetičkim preparatima, koji isušuje i oštećuje barijeru, te za prekomjernu upotrebu antibakterijskih sapuna koji narušavaju i mikrobiom kože.

Izloženost UV zrakama bez zaštite uzrokuje fotooštećenje koje, između ostaloga, narušava sposobnost kože da sintetizira i zadržava normalne razine ceramida i lipida. Dugotrajno fotostarenje koži oduzima ne samo elastičnost, nego i sposobnost adekvatne hidratacije.

Profesionalna izloženost kemikalijama, otapalima i čestom pranju ruku u određenim zanimanjima, od medicinskog osoblja do kuhara i frizera, dovodi do kontaktnog iritativnog dermatitisa koji se klinički manifestira upravo suhom, ljuskavom i ispucalom kožom na rukama.

Unutarnji uzroci koji su samo koža

Atopijski dermatitis najčešće je kronično upalno stanje kože u kojemu je suha koža jedan od temeljnih simptoma. Radi se o nasljednoj disfunkciji kožne barijere koja se javlja već u djetinjstvu, a može perzistirati i u odrasloj dobi. Pacijenti s atopijskim dermatitisom imaju genetski uvjetovano smanjenje ceramida u stratum corneumu i pojačanu imunološku reaktivnost na okolišne i mikrobiološke faktore. Koža je suha, svrbi, pojavljuju se ekcematozne promjene, osobito u pregibima laktova, koljena i vrata. Tretman zahtijeva daleko više od obične hidratacijske kreme.

Psorijaza je autoimuno upalno stanje u kojemu koža ubrzano obnavlja stanice, pa nakupljanje rožnatih stanica formira karakteristične bijele ili srebrne ljuskave naslage na crvenoj podlozi. Suha, ljuskava koža na laktovima, koljenima, tjemenu i donjem dijelu leđa, uz karakteristični izgled, upućuje na psorijazu, a ne na klasičnu kseroznu kožu.

Ihtijoza je skupina genetski uvjetovanih poremećaja keratinizacije kože koji dovode do generalizirane suhe, hrapave kože s karakterističnim ljuskanjem koje podsjeća na riblje krljušti.

Unutarnji uzroci koji su bolest

Ovo je skupina uzroka kojoj se u svakodnevnom životu daje premalo pažnje, a koja je dermatološki i internistički iznimno važna.

Hipotireoza, nedostatna funkcija štitnjače, klasičan je i dobro dokumentiran uzrok generalizirane suhe kože. Hormoni štitnjače imaju receptore direktno u kožnim stanicama i ključni su za regulaciju obnove kožnih stanica, produkcije lojnih žlijezda i zadržavanja vlage. Kada su razine hormona niske, sve te funkcije usporavaju. Koža postaje hladna, blijeda, hrapava i suha po cijelom tijelu, a ne samo na tipično suhim zonama.

Uz kožne promjene obično dolaze i umor, netolerancija hladnoće, debljanje, konstipacija i gubitak kose. Kožne promjene uzrokovane hipotireozom ne reagiraju adekvatno na topičku njegu sve dok se razina hormona ne normalizira terapijom.

Dijabetes mellitus, posebno loše reguliran, uzrokuje suhu kožu putem nekoliko mehanizama istovremeno. Kronično povišena razina šećera u krvi uzrokuje pojačano izlučivanje tekućine putem bubrega, što dovodi do sistemske dehidracije koja se reflektira i na koži. Dijabetička neuropatija može oštetiti živce koji reguliraju lojne žlijezde i znojenje, što dodatno isušuje kožu.

Mikrovaskularno oštećenje smanjuje prokrvljenost kože i usporava njenu obnovu. Između 30 i 70 posto pacijenata s dijabetesom melitusom razvije neku dermatološku komplikaciju, a suha, svrbljiva koža jedan je od najranijih i najčešćih znakova.

Bolest bubrega u uznapredovalom stadiju uzrokuje nakupljanje toksičnih metabolita u krvi koje bubrezi više ne mogu adekvatno filtrirati. Te supstance, posebno urea i kreatinin, uzrokuju intenzivan, ponekad nepodnošljiv svrbež kože bez vidljive ospe, tzv. uremički pruritus. Koža istovremeno postaje suha i tanka. Svrbljiva suha koža bez vidljivog uzroka može biti jedan od ranih znakova zatajenja bubrega i zaslužuje medicinsku evaluaciju.

Bolesti jetre, posebno one koje uzrokuju kolestazu, zastoj žuči unutar jetre ili žučnih vodova, dovode do nakupljanja žučnih kiselina u koži. Posljedica je intenzivan svrbež i suhoća kože, a ponekad i žutica vidljiva na koži i bjeloočnicama. Svrbež koji je generaliziran, intenzivan i nije praćen kožnim osipom uvijek zahtijeva isključivanje jetrene i bilijarne patologije.

Sjögrenov sindrom autoimuna je bolest koja primarno napada egzokrine žlijezde, dakle sve žlijezde koje izlučuju sekrete. Suhe oči, suha usta i suha koža trostruki su klasičan simptomski skup koji upućuje na ovaj sindrom. Žene su pogođene znatno češće, a stanje može biti izolirano ili dio šire autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa ili sistemskog lupusa.

Nutritivni deficiti koji direktno utječu na kožnu barijeru uključuju nedostatak vitamina D, koji ima ulogu u regulaciji diferencijacije keratinocita, nedostatak vitamina A koji je ključan za normalnu keratinizaciju, nedostatak esencijalnih masnih kiselina, osobito omega-3, koje su građevni element lipidne kožne barijere, te nedostatak cinka, vitamina B12 i željeza. Suha, hrapava ili pigmentacijski neravnomjerna koža u kombinaciji s umorom, kosom koja opada i lošim zarastanjem rana može biti klinički znak nutritivnih deficita koji se lako verificiraju laboratorijskim pretragama.

Određeni lijekovi uzrokuju suhu kožu kao nuspojavu. Diuretici, koji pojačavaju izlučivanje tekućine putem bubrega, smanjuju sistemsku hidratiziranost. Retinoidi, koji se koriste u liječenju akni i psorijaze, inhibiraju lojne žlijezde i uzrokuju suhоću kože i usana. Statini i antihipertenzivi pojedinih klasa, antihistaminici i neke kemoterapije su lijekovi koji mogu izazvati ili pogoršati kseroznu kožu.

Kada je suha koža samo koža, a kada je razlog za pregled?

Ovo je pitanje kojim se mnogi bave, no odgovor na njega zahtijeva malo više od jednostavne podjele.

Klasična suha koža, ona koja se može pripisati tipu kože i vanjskim čimbenicima, ima nekoliko prepoznatljivih karakteristika. Sezonski je izraženija, pogoršava se zimi i poboljšava ljeti.

Zahvaća tipične zone: potkoljenice, laktove, ruke i obraze. Reagira na primjenu hidratacijske kreme unutar jednog do dva tjedna redovite primjene. Ne dolazi praćena sistemskim simptomima poput umora, gubitka tjelesne mase, pojačane žeđi, čestih infekcija ili promjena u probavi.

Kada suha koža zahtijeva medicinsku evaluaciju, situacija je drugačija. Ako je suhоća generalizirana po cijelom tijelu i ne reagira na redovitu hidrataciju kroz nekoliko tjedana, vrijedi tražiti uzrok koji nije samo vanjski.

Ako je praćena intenzivnim svrbežom bez vidljive ospe, to je osobito alarmantan znak koji može upućivati na bubrežnu, jetrenu ili hematološku patologiju. Ako uz suhоću postoji umor, promjene tjelesne mase, intolerancija hladnoće ili topline, suhoća očiju ili usta, gubitak kose ili promjene na noktima, vrijedi napraviti laboratorijsku obradu.

Ako se na suhoj koži pojavljuju pukotine koje krvarе, upalne promjene, ekcematozni plakovi ili karakteristične ljuskice s crvenilom ispod, potreban je dermatološki pregled koji može razlikovati atopijski dermatitis, psorijazu ili kontaktni dermatitis od jednostavne kserotične kože.

Djeca s trajnom, generaliziranom suhom kožom od ranog djetinjstva, osobito ako u obitelji postoji atopija, alergije ili astma, trebaju dermatološku procjenu kako bi se isključio ili potvrdio atopijski dermatitis i uveo odgovarajući terapeutski pristup.

Kakvu njegu treba suha koža?

Dermatološki pristup njezi suhe kože temelji se na razumijevanju onoga što koži nedostaje i na obnovi kožne barijere kombinacijom triju vrsta aktivnih tvari koje imaju komplementarne mehanizme djelovanja.

Humektanti su tvari koje privlače vodu, vezuju je na sebe i zadržavaju u rožnatom sloju. Najpoznatiji humektant je hijaluronska kiselina, koja može vezati do tisuću puta svoju težinu u vodi.

Glicerin, urea u niskim koncentracijama do deset posto, pantenol i aloe vera također imaju humektanta svojstva. Humektanti su osobito važan prvi sloj hidratacije, ali primijenjeni sami na kožu u niskoj vlažnosti okoline mogu paradoksalno izvlačiti vodu iz dubljih slojeva kože, pa ih je uvijek dobro kombinirati s okluzivima.

Okluzivi su tvari koje formiraju tanki zaštitni film na površini kože koji fizički sprečava isparavanje vode. Vazelin je najokluzivniji i najistraženiiji od svih, s gotovo nultim propuštanjem vode. Lanolin, mineralno ulje, cerezin i dimethicone su drugi okluzivi dostupni u kozmetičkim formulacijama. Okluzivi su posebno korisni za suhe zone s tendencijom pucanja poput peta i zglobova prstiju, gdje je gubitak vlage najintenzivniji.

Emollijenti su tvari koje prodiru u prostor između korneocita i povećavaju glatkoću kože, smanjuju hrapavost i osjećaj zategnutosti. To su masne kiseline poput linoleinske i linolenične, biljni ulja poput jojobe, skvalan i ceramidi.

Ceramidi zaslužuju posebnu pažnju jer su to upravo lipidi kojih u suhoj i barijerom narušenoj koži nedostaje. Klinička istraživanja pokazala su da kremе koje sadržavaju ceramide 1, 3 i 6-II statistički značajno poboljšavaju hidratiranost stratum corneuma, smanjuju TEWL i poboljšavaju kožnu barijeru u usporedbi s hidratacijskim kremama koje ceramide ne sadrže.

Randomizirano kontrolirano istraživanje koje je pratilo 24-satni, 28-dnevni i 7-dnevni efekt kremе s ceramidima pokazalo je statistički značajnu superiornost naspram standardnih hidratacijskih krema u svim vremenskim točkama.

Urea u višim koncentracijama, od 10 do 40 posto, djeluje i kao keratolički agens, što znači da razgrađuje rožnate nakupine i uklanja zadebljali suhi sloj. Kreme s višim postotcima ureje preporučuju se za pete, laktove i pete kod senilne kserozе, a pokazale su dobre rezultate i u ihtijozi.

Praktični savjeti za svakodnevnu njegu

Hidratacijsku kremu nanosite odmah nakon kupanja, dok je koža još vlažna, unutar prvih triju minuta od izlaska iz tušа. U tom trenutku humektant privlači već prisutnu vlagu i okluziv je zadržava, pa je učinak znatno bolji nego ako kremu nanesite na suhu kožu.

Temperatura vode za tuširanje trebala bi biti umjerena, ne vruća. Tuš kraći od pet minuta smanjuje gubitak prirodnih lipida s kožne površine. Agresivne brisanje ručnikom zamijenite laganim tapkanjem.

Grijanje u zimskim mjesecima isušuje zrak u prostoriji do razina koje su daleko ispod optimalnih za kožu. Ovlaživač zraka koji drži vlažnost između 40 i 60 posto znatno poboljšava stanje kože bez ijedne kreme.

Sapuni i sredstva za čišćenje trebaju biti pH neutralna ili blago kisela, bez jakih surfaktanata, bez alkohola i bez intenzivnih mirisa koji mogu iritirati i dalje narušavati osjetljivu kožnu barijeru. Za tijelo su prikladni uljni ili kremasti gelovi za tuširanje.

Za suhe, ispucale pete i laktove, nanošenje debljeg sloja kreme s ceramidima ili oktuzivnog preparata s vazelinom i nošenje pamučnih čarapa ili rukavica preko noći dok se tretman ne apsorbira jedna je od kućnih mjera za intenzivnu regeneraciju tih zona.

Zaključak

Suha koža može biti jedan od najjednostavnijih dermatoloških problema koji se rješava pravilno odabranom kremom i izmjenom par navika. Može biti i kronično dermatološko stanje poput atopijskog dermatitisa ili psorijaze koje zahtijeva liječničku terapiju. A može biti i vidljivi signal koji koža šalje o nečemu što se događa dublje u organizmu, od bolesti štitnjače do poremećaja funkcije bubrega i jetre.

Razlika između tih triju scenarija uglavnom je u pratećim simptomima, u reagiranju na standardnu njegu i u trajanju tegoba. Dermatolog je osoba koja može precizno procijeniti koji je od njih na djelu i usmjeriti liječenje tamo gdje zaista ima smisla: prema pravom uzroku.

 

Autor: Helena Francetić, dr. med.