Seboroični dermatitis – zašto se javlja i kako ga kontrolirati?

Ako je prhut na odjeći, crvenilo uz rubove nosa ili svrbež vlasišta koji ne prolazi bez obzira na šampon koji koristite postala vaša svakodnevica, rješenje za sebe ćete vjerojatno pronaći u ovom blogu.

Seboroični dermatitis jedna je od češćih kožnih tegoba s kojom se svakodnevno susrećemo u dermatološkoj ordinaciji. Dobra je vijest da se uz pravilnu dijagnozu i pridržavanje terapije simptomi mogu uspješno kontrolirati.

 Što je zapravo seboroični dermatitis?

Seboroični je dermatitis kronično upalno stanje kože. Očituje se crvenim, ljuskavim promjenama kože koje često svrbe. Zahvaća dijelove kože bogate žlijezdama lojnicama, poput vlasišta i lica.

Razlikuje se infantilni i odrasli tip seboroičnog dermatitisa:

• infantilni tip – javlja se unutar prva 3 mjeseca od rođenja, blage je naravi, samolimitirajući i obično prođe sam od sebe do prve godine života
•  adultni oblik – karakteriziran je razdobljima poboljšanja i pogoršanja, tj. relapsima te znatno može narušavati kvalitetu života

Ovo stanje zahvaća otprilike 5 % ljudi širom svijeta, dok se sama prhut javlja u više od 50 % ljudi.

Koja je razlika obične prhuti i seboroičnog dermatitisa?

Za seboroični dermatitis i prhut smatra se da spadaju u isti spektar bolesti, no razlikuju se po lokalizaciji i težini stanja:

• prhut je ograničena na vlasište, uzrokuje svrbež i ljuskanje, ali nema upale i crvenila
• seboroični je dermatitis upalno stanje kože koje se javlja u vlasištu, ali i na drugim lokalizacijama

 

	prhut	seboroični dermatitis
lokalizacija	isključivo vlasište	vlasište + lice, područja kože iza uške, gornji dio prsa
upala	nema vidljive upale	prisutna upala (crvenilo)
simptomi	svrbež + ljuskanje kože	svrbež + ljuskanje/kraste + upala
težina	blaža forma	teža, šira forma

 

Kako prepoznati ovo stanje?

Simptomi seboroičnog dermatitisa uključuju:

• suho ili masno ljuštenje vlasišta (prhut)
• bijelo- žućkasto ljuštenje kože
•  svrbež
• zadebljale ljuskave kožne promjene (plakovi)
• bebe mogu imati krustavo vlasište ili pelenski osip
• opadanje kose na mjestima intenzivnog svrbeža

Tipične lokalizacije kožnih promjena su mjesta bogata žlijezdama lojnicama: vlasište i tjeme, lice (čelo, nos, obrve), koža iza ušiju, gornji dio leđa i prsa, koža ispod grudi, kožni pregibi poput prepona i pazuha te pupak.

Zašto se seboroični dermatitis javlja – pravi uzroci

Znanstvenici i dalje nisu pronašli točan uzrok pojave seboroičnog dermatitisa. Smatra se da je međudjelovanje lojnih žlijezda, Malassezia kvasca i individualnog imunološkog odgovor ključan trijas.

Malassezia je gljivica koja prirodno živi na koži gotovo svakog čovjeka i u normalnim je okolnostima potpuno bezopasna. Problem nastaje kada je ima previše. Posebno se dobro razmnožava u masnim dijelovima kože jer se hrani lojnim masnoćama. Pritom razgrađuje sebum i oslobađa nezasićene masne kiseline koje koža ne podnosi, zbog čega reagira upalom, crvenilom, svrbežom i ljuskanjem. S vremenom taj proces narušava prirodnu zaštitnu barijeru kože, što gljivici omogućuje daljnji rast, a koži otežava zadržavanje vlage.

Ono što je ključno razumjeti: seboroični dermatitis nije pitanje higijene. Radi se o složenoj interakciji između gljivice, masnoća kože i individualnog imunološkog odgovora  i upravo zbog te složenosti bolest kod nekih ostaje cijeli život, dok se kod drugih pojavljuje samo povremeno.

Tko je pod većim rizikom?

Seboroični dermatitis ne pogađa sve jednako. Određene skupine ljudi imaju značajno veće šanse da razviju ovu bolest , a kod onih koji je već imaju, neki čimbenici mogu naglo pogoršati simptome.

U rizične faktore spadaju:

• dob i spol – bolest se češće javlja kod muškaraca, s dva vrha učestalosti: u dobi od 2. do 12. mjeseca života te nakon 30. godine
• pojačana aktivnost lojnih žlijezda – masna koža pruža idealne uvjete za rast Malassezije
• oslabljen imunitet – osobe s limfomom, nakon transplantacije bubrega ili s HIV/AIDS-om znatno su izloženije
• neurološke i psihijatrijske bolesti – seboroični dermatitis primjetno je češći kod osoba s Parkinsonovom bolešću, Alzheimerovom demencijom, moždanim udarom i depresijom
• određeni lijekovi – dopaminski antagonisti, imunosupresivi, litij i PUVA terapija mogu potaknuti ili pogoršati bolest

Što može okidati epizode kod onih koji su već skloni bolesti:

• stres – jedan od najčešćih i najjačih okidača
• hladnoća i suhi zrak – simptomi su tipično gori zimi
• predugo izlaganje suncu
• kontakt s agresivnim kemikalijama (sredstva za čišćenje, boje)
• alkoholni proizvodi za njegu kože
• infekcije

Razumijevanje vlastitih okidača jedan je od prvih i najvažnijih koraka u dugoročnoj kontroli bolesti: jer ono što pogoršava stanje kod jedne osobe, kod druge možda nema nikakvog učinka.

 Kako se seboroični dermatitis dijagnosticira?

Seboroični dermatitis dermatolog najčešće može prepoznati već na prvi pogled, bez dodatnih pretraga. Raspoređenost i izgled promjena dovoljno su karakteristični: crvene papule (sitne crvene ispupčine) i plakovi s bjelkastim ljuskama i masnom, žućkastom krustom, smješteni upravo tamo gdje je koža najbogatija lojnim žlijezdama – na vlasištu, licu, uz nos, obrve i uši.

Tipični simptomi koji upućuju na dijagnozu su svrbež i osjećaj pečenja, osobito kod promjena na vlasištu, dok kod dojenačkog oblika bolest obično prolazi bez simptoma.

Liječnik može tražiti i dodatne pretrage u slučaju da stanje ne reagira na standardnu terapiju ili postoji sumnja na drugu bolest. To uključuje pretrage poput analize strugotina kože, bris za mikrobiološku kulturu, biopsiju kože s histološkom analizom, HIV serologiju, razinu cinka u serumu te dodatne imunološke pretrage.

Ozbiljne komplikacije su rijetke, no mogu se javiti. Tijekom akutnih pogoršanja kožni nabori i kapci ponekad su skloni sekundarnim bakterijskim infekcijama, a kod dojenčadi u području pelena može doći do candida infekcije. Eritrodermija (prošireno crvenilo kože)  iznimno je rijedak ishod koji se uglavnom viđa kod osoba s oslabljenim imunitetom.

Uz redovite dermatološke kontrole i pravodobno liječenje, do ozbiljnih komplikacija gotovo nikad ne dolazi.

Može li se seboroični dermatitis izliječiti – ili samo kontrolirati?

Odgovor na terapiju ovisi o obliku bolesti. Kod djece i dojenčadi seboroični dermatitis često prolazi sam od sebe. Kod odraslih je priča drugačija: bolest ima kronični tijek s izmjeničnim pogoršanjima i mirovanjem, često vezana uz stres, hladnoće ili promjene u rutini njege.

Važno je znati: seboroični dermatitis nije izlječiv, ali se vrlo dobro kontrolira. Uz pravu terapiju i prilagođenu njegu kože, simptomi se mogu svesti na minimum i kvaliteta života značajno poboljšati.

Liječenje ovisi o tome gdje se promjene nalaze i koliko su izražene.

Vlasište:

• šamponi bez recepta (selen, cink, katranski tar) – smanjuju ljuskanje, dostupni u ljekarni
• antimikotički šamponi (na recept) – djeluju direktno na gljivicu odgovornu za bolest
• šamponi s kortikosteroidima (na recept) – za teže slučajeve s izraženom upalom

Lice i tijelo:

• antimikotičke kreme i gelovi – nanose se na zahvaćena mjesta i suzbijaju rast gljivice
• kortikosteroidni pripravci – brzo smanjuju crvenilo i upalu, ali isključivo kratkotrajno i po preporuci liječnika
• inhibitori kalcineurina – alternativa kortikosteroidima za osjetljiva područja poput lica, smiruju imunološki odgovor kože bez njihovih nuspojava
• antimikotici u tabletama – za teže ili raširenije oblike bolesti
• fototerapija – tretman kontroliranim UV svjetlom u ordinaciji, u posebnim slučajevima

Svakodnevne navike koje pomažu

Seboroični dermatitis nije moguće u potpunosti spriječiti, no pravilne svakodnevne navike mogu značajno smanjiti učestalost i intenzitet pogoršanja.

Za vlasište: ako koristite šampone dostupne bez recepta, važno je da šampon ostane na vlasištu najmanje pet minuta prije ispiranja jer samo pranje ne daje puni učinak. Ako jedan preparat ne pomaže, pogledajte aktivnu komponentu i isprobajte drugi proizvod s drugačijim djelatnim sastojkom.

Za lice i tijelo: promjene na licu ili tijelu ne treba pokušavati rješavati samostalno. Dermatolog će procijeniti opseg i težinu stanja te zajedno s vama odrediti najbolji pristup liječenju.

Osim terapije, nekoliko jednostavnih navika može pomoći u dugoročnoj kontroli bolesti. Dovoljno sna podržava imunološki sustav koji igra ključnu ulogu u razvoju bolesti, a upravljanje stresom (jednim od najčešćih okidača) jednako je važno. Korisno je i umjereno izlaganje suncu, nekoliko minuta dnevno, ali izvan podnevnih sati kada je UV zračenje najjače. Također, redovita rutina njege kože bez agresivnih sredstava i alkoholnih pripravaka može značajno smanjiti učestalost pogoršanja.

I možda najvažnije: dosljedno slijedite upute dermatologa i ne oklijevajte javiti se s pitanjima ili novim simptomima. Seboroični dermatitis je bolest koja zahtijeva strpljenje i suradnju s liječnikom, ali uz pravi pristup može ostati tiho u pozadini vašeg svakodnevnog života.

 

Autor: Helena Francetić, dr. med.